Multimedijalna izložba „Kastelo i Lazaret: nadahnuće i motiv”, otvorena preksinoć u Galeriji Solidarnosti u Kotoru uz zvuke gitare Roberta Kondonarija, učenika Muzičke škole „Vida Matjan”, privukla je pažnju brojnih ljubitelja umjetnosti i poštovalaca djela više učesnika postavke i autora, Dušana Medina, mladog arheologa, koji je koncipirao ovaj projekat. Ostaci utvrđenja Kastelo i Lazaret locirani su na zapadnoj strani zaliva Petrovca na moru, nastali krajem srednjeg vijeka kao vojna utvrda i karantin, svojom vizuelnom posebnošću i prepoznatljivošću od davnina privlače pažnju i nadahnjujući brojne stvaraoce i bivajući motiv u njihovim djelima. U odnosu na prošlogodišnju izložbu u Spomen domu Crvena komuna u Petrovcu, kada je postavka sa preko 150 artefakata predstavljena u četiri sale, ovdje to nešto redukovano.
Postavka je preplet različitih vizura ovog spomenika kulture: foto i vizuelna dokumentacija za pretpostavljeni riblji restoran „Lazaret” u prostoru nekada napušetnog Lazareta za potrebe diplomskog rada (1966) Slobodana Boba Slovinića, arhitekte, slikara i publiciste iz Budve, koji se predstalja i trinaest umjetničkih djela Lazareta, Kastela i Katiča – ulja na platnu, serigrafije, akvareli i kombinovane tehnike. Tu je i dokumentarna izložba pok. Zorana B. Petrovića i Aleksandra Radojevića, inžinjera arhitekture i univerzitetskih profesora (Beograd): arhitektonski projekat adaptacije zapuštenog Lazareta u noćni bar „Castello” realizovan 1971. godine, te digitalni prikaz Lazareta i Kastela, prošlogodišnji rad Gorana Pajovića, arheologa iz Bara: 3D model Kastela i Lazareta iz 1965. nastao na osnovu arhitektonske dokumentacije Slovinića.
– Izložba posjetiocima nudi čulno i vizuelno putovanje kroz vrijeme, kroz četiri povezana segmenta, koji svaki na svoj način priča priču o kulturnim vrijednostima Lazareta i Kastela Petrovca, kazala je otvarajući izložbu Mileva Pejaković-Vujošević, direktorica Pomorskog muzeja Crne Gore, dodajući da kotorska publika ima rijetku privilegiju da vidi djela iz privatnih kolekcija, što je posebna vrijednost postavke. Marija Mihaliček, istoričarka umjetnosti, napominje da izložba dokumentuje život ovog zdanja za više od pet decenija i postavlja pred stručnu javnost još uvijek aktuelna pitanja njegove zaštite i valorizacije, kroz napore stručnjaka tri generacije, te su ovakva promišljanja potvrda vrijednosti ovog kulturnog dobra, koje treba sačuvati.
– Ovo je jedan od načina bavljenja kulturnom baštinom i kulturnim stvaralaštvom, način na koji želimo da ukažemo na značaj ovog lokaliteta, na mogućnost bavljenja njima: jedan od nivoa je mogućnost pisanja stručnog rada, slikanje, fotografisanje, pravljenje ovakvih izložbi, okruglih stolova, naučni skup, koji smo napravili, 3D projekcija, a u planu je da se napravi i objavi knjiga o Kastelu i Lazaretu, zbornik radova sa tog naučnog skupa od ljetos. Biće preko 15 autora, sa dosta vizuelnog materijala i to će biti u izdanju JU Muzeji i galerije Budve. Moja malenkost je priređivač te publikacije sa Goranom Pajovićem. Ovo predstavljanje mi mnogo znači, ovdje sam rođen, ovom gradu se na svaki način i rado vraćam, gradu na koji niko ne može da ostane ravnodušan, grad koji može da pobudi najrazličitije pozitivne emocije. Volio bih da radim u ovakvom radno-stvaralačkom okruženju, gdje čovjek može samo da bude plodotvoran, kaže autor Dušan Medin za „Dan”.M.D.Popović


Vojno utvrđenje i spomenik

Lazaret je bio stara sanitarna zgrada, jedno od prvih vojnih utvrđenja koja su bila poput kantina za sve koji dođu s mora, a nakon 40 dana idu na kopno. Kasnije je bio vojna kasarna, magazin, pa zatvor u Prvom i Drugom svjetskom ratu, pa mučilište naših zemljaka Paštrovića od strane okupacionih vlasti, dok je Kastelo u prošlosti bio jedno privatno utvrđenje od Grubačevića, koje su kasnije Medini naslijedili po ženskoj liniji (15. – 16. vijek) sve do danas. Objekti su srušeni unazad 150 godina i danas je to spomenički kompleks posvećen paštrovskim žrtvama fašizma u Drugom svjetskom ratu. Kastel i Lazaret su kulturno dobro od 1958. godine, a nažalost, nema table sa znakom da je zaštićen, što bi trebalo da ima svako nepokretno kulturno dobro. Ovo je jedan od načina da se time bavimo. Institucije ga štite koliko su njihove mogućnosti. Ima brojnih devastacija, radimo na tome, objasnio nam je mladi arheolog Medin.